Zavičajni muzej Stjepan Gruber i dalje neumorno pokazaje kako je aktivni i živi promicatelj naše tradicijske kulture i povijesti. U sklopu 53. Šokačkog sijela, jučer 18. veljače u 11h, održana je etnološka radionica pod nazivom "Nosim špenzle na stotinu šara" u prizemlju Čardaka. Sudjelovali su osmaši iz Osnovne škole Ivan Kozarac s njihovom nastavnicom Tenom Lončarević. U uvodnom dijelu, kustosica Marta Huber prezentirala je povijesni ustroj Vojne krajine te pojavu, uporabu i uredbe o graničarkoj odori, čije korijene i danas vuče neizostavni odjevni predmet, odnosno vuneni kaput - špenzle. Sveprisutan je na mnogobrojnim kulturnim događanjima i manifestacijama diljem županjske Posavine i Slavonije. Potom je uslijedila demonstracija tehnike štrikanja, koju je prezentirala naša djelatnica Blaženka Filipović. Radionica je završila likovnim izražavanjem u kojem su polaznici izrađivali magnetiće/suvenire s prepoznatljivim ornamentima koje pronalazimo na špenzletima. Također, kako bismo upotpunili i zaokužili cijeli program radionice, posjetili su nas i posebni gosti. Raspjevana grupa "Vesele šokice" iz Slavonskog Broda razveselila nas je nastupom, a istovremeno bila i živi pokazatelj brodske lokalne nošnje, običaja i pjesme.
U nastavku slijedi nekoliko riječi više o povijesti nastanka, uporabe i etimologije špenzleta.
Naime, špenzle je odjevni predmet, koji u uporabu kod stanovnika istočne Slavonije ulazi u razdoblju prve polovice 18. stoljeća, kada je Slavonija oslobođena od Turaka i ulazi u sastav Vojne krajine (granice) i Habsburške Monarhije. Sredinom 18. stoljeća Vojna krajina je odijeljena na 11 pukovnija (regimenti) na području današnje Slavonije, Srijema, Like i Gorskog kotara i središnje Hrvatske. Kasnijim preuređenjem Vojna krajina je smanjena na područje uz Savu i Liku. Etimologiju pojma špenzle možemo izvesti iz imena engleskog lorda Spencera, po kojem je nazvan kratki vuneni kaput. U Vojnoj krajini je ovaj pojam u uporabi od 1808. godine. Pojam reklja je stariji i u uporabi je od 1764. godine, a dolazi od njemačke riječi Rockel, koja je označavala gornju vojničku bluzu.
Županjski se kraj nalazio u sastavu 7. Brodske pukovnije i bio je podijeljen između 6. kompanije sa središtem u Babinoj Gredi, 8. kompanije sa središtem u Cerni, 11. kompanije (elferije) sa središtem u Županji i 12. kompanije (cvelferije) sa središtem u Drenovcima. Od 1701. – 1702. godine započinje ustroj vojne granice uz Savu. U prvoj polovici 18. stoljeća svi unovačeni muški stanovnici - graničari kao dio neredovite vojske bili se vrlo šaroliko odjeveni, a kako je tekao proces čvršćeg formiranja Vojne granice, jačao je i nadzor nad graničarima. Stoga je do početka 19. stoljeća uvedeno nekoliko pravilnika o odijevanju graničara. To su, npr. rezolucija cara Leopolda iz 1702. godine, kojom je graničarima dopušteno odlučivanje o nabavi vlastite odjeće, zatim uredba o uvođenju mundure (vojne odore) u Brodskoj i Petrovaradinskoj pukovniji 1764. godine i uredba o uvođenju graničarske odore tamnoplave boje u Brodskoj pukovniji 1808. godine. Time je u graničarsku odoru ušao i odjevni predmet, koji je od velikog značaja za tradicijsko odijevanje šokačkog stanovništva od razdoblja Vojne krajine do danas – špenzle.
U 18. stoljeću graničarska se odora - mundir sastojala od nekoliko dijelova. To su bili:
- Čakšire (hlače) – bijele, plave, crvene
- Opanci
- Aljina (ogrtač bez rukava s okovratnikom)
- Dolama (zeleni ili crveni kaput)
- Prsluk
Kao dio gornje odjeće graničara u 18. stoljeća se pojavljuje gornji kratki tamnoplavi kaput od valjane (pletene vune) urešen ornamentima karakterističnim za određeno područje. Taj se kaput u različitim dijelovima Slavonije pa i županjske Posavine naziva obično špenzle ili rekl(j)a, a izrađivali su je posebni majstori – štrikeri. Uz špenzle se obično nose čarape od valjane vune – fusekle ornamentirane istim motivom kao špenzle.
Nazivi za ovakav kaput su različiti u pojedinim dijelovima županjskog, vinkovačkog i đakovačkog područja. Oko Županje i u istočnim selima županjske Posavine koristi se naziv špenzle, špencle, u Cerni i Šiškovcima rekl(j)a, a u Babinoj Gredi ćurakle. Postoje još neki sinonimi za špenzlet, a to su štriker, jankel i bundžur. Ukrasni motivi na špenzletima su obično izvedeni po rukavima i donjim rubovima kaputa. Najčešći ornamenti su na jabučice ili trišnjica (Đakovština, Babina Greda), na srceta (vinkovačko područje, Cerna), na ružmarin (Vinkovci i uža okolica) i na strike - crte (županjsko područje i Cvelferija). Motivi ukrašavanja špenzleta ujedno su određivali i vojno-teritorijalnu pripadnost graničara koji su ih nosili. To je naročito osobina mjesta županjske Posavine, gdje se pripadnost 11. županjskoj kompaniji, Elferiji označavala pomoću 11 strika u različitim bojama, a pripadnost pripadnost 12. drenovačkoj kompaniji, Cvelferiji označavala pomoću 12 raznobojnih strika.
Nakon ukidanja Vojne krajine 1881. godine špenzle je ostao dio odjeće muškog, ali i ženskog dijela šokačkog stanovništva i tako predstavlja poveznicu graničarske prošlosti i modernih vremena. Danas je izrada špenzleta, nažalost, pred gašenjem. Pozitivan je primjer očuvanja tradicijskog obrtništva pogon za izradu tradicijskih predmeta od valjane vune u Gradištu u vlasništvu Ivana i Zvonimira Čolakovca. Stroj za pletenje vune je nabavljen u Đakovu od pokojnog Ivice Ditriha. Obitelj Čolakovac ovaj dugotrajan i mukotrpan proces nastoji razviti u isplativ obrt, zadržavajući pritom tradicijske značajke prerade vune. Cijena jednog špenzleta, čije ukrase sami određuju kupci, stoji oko 2500 kn. Osim špenzleta, u pogonu obitelji Čolakovac izrađuju se fusekle, šokačke košulje, šeširi i rajthozne.
Špenzle i ukrasni motivi sa špenzleta su se komercijalizirali i kroz etnomodu. Time su na neko vrijeme zaustavili neupitno nestajanje tradicijskih odjevnih predmeta i motiva, koji su bili važni svjedoci slavne prošlosti slavonskog kraja.
Primjer sačuvane odore graničara možete vidjeti u postavu Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera u Županji.
Veliko hvala svim sudionicima!
