U sklopu 54. Šokačkog sijela nastala je virtualna izložba ''Tikva mala, a stotinu šara'' u suradnji s autoricom Vlastom Šabić, višom kustosicom i voditeljicom Etnografskog odjela Muzeja Slavonije, koja nam donosi osebujnu etnološku priču iz Zbirke tikvičarstva, odnosno o povijesti nastanka i raširenosti posebne tehnike ukrašavanja i namjene plodova tikve, uvrštene 2007. godine na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske
Tikva je korištena u razne svrhe diljem svijeta tisućama godina, još prije pojave keramike i sjedilačkog načina života, ali i dugo nakon toga. Iako je najčešće bila bez ukrasa, na mnogim je stranama svijeta bilo zastupljeno i razvijeno njihovo ukrašavanje (urezivanje ukrasa), primjerice u Peruu, Americi, Africi, Novom Zelandu ili Kini. S druge strane, vještina i tradicija ukrašavanja, šaranja tikvica u Hrvatskoj specifična je samo za Slavoniju, gdje se razvila velika raznolikost i bogatstvo ornamenta. Zastupljena je na užem prostoru sjeveroistoka, na području bivše Vojne krajine: u županjskom, đakovačkom, te dijelu vinkovačkog i brodskog kraja. Prvotno, u zadružnoj podjeli rada, to je bila vještina pastira. Lijepo ukrašene tikvice kasnije su služile za poklon i svečane prigode, te kao suvenir. Osim toga, postajale su i razne uporabne (nejestive) tikve, od kojih je narod pravio različite posude; za čuvanje ili pretakanje tekućine (kada se na srednjem dijelu tikvice tzv. trbuhu izreže gornji dio); za solenicu ili spremanje sjemenja (kada se na tikvi odreže vrat); za čuvanje sitne paprike za jelo (kada se između vrata i trbuha tikve napravi mali otvor) i tome slično. Gotovo sve takve posude nisu se posebno ukrašavale jer su služile "u običnom kućanstvu". Međutim, posude napravljene od tikvica kojima su se posluživali gosti šarale su se i ukrašavale raznim ornamentima. Također, manje tikvice upotrebljavale su se i za ribolov, a ponekad su bile nošene i na svadbe, dok su velike bile ispomoć neplivačima. Tikve su se koristile i za zastrašivanje djece na blagdan svete Lucije, a pojedine tikvice darivale su se na Veliki petak umjesto uskrsnih pisanica.
Drugu značajnu cjelinu izložbe čine i drugi uporabni predmeti izrađeni od šaranih tikvica(pepeljare, čaše, vaze, svijećnjaci, pehari, spremnice, noćne lampe), kao i kolekcija učitelja Vladoja Ivakića (i njegova sina Miroslava), koji je kao promicatelj tradicijske tehnike i ornamentike primijenio tehniku šaranja tikvica i na drugim predmetima (pokućstvo, volovski rogovi, tamburice).
Izložba je postavljena i snimljena u Pastoralno-kulturnom središtu župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, a može se pogledati za vrijeme trajanja programa 54. Šokačkog sijela (do 16. veljače 2021.), kao i na mrežnim stranicama muzeja, odnosno službenom YouTube kanalu.
Video i montaža: Studio 55 • Čehovski&Ripić
(Izvor teksta: Juzbašić, Janja. 2017. Umijeće šaranja tikvica u Slavoniji. Županja: ZMSG; MUIH;Matasović, Antun. 1922. Slavonske graničarske tikvice. U: Narodna starina, sv. 2, str. 146-161;Šabić, Vlasta. 2020. Tikva mala, a stotinu šara – šarane tikvice iz Muzeja Slavonije. Katalog izložbe. Osijek: Muzej Slavonije)