Kada govorimo o povijesti Muzeja u Županji, svakako treba istaknuti i rad tada važnih usta-nova kulture ili udruga građana – Društvo prijatelja muzeja u Županjite Maticu hrvatsku – čije je djelovanje umnogome bilo isprepleteno s djelovanjem Muzeja. Važnu ulogu u tom smislu imalo je, također, i Društvo muzealaca i konzervatora Narodne Republike Hrvatske, osobito Podružnica za Slavoniju, odnosno Društvo muzealaca Slavonije i Baranje, danas Muzejska udruga istočne Hrvatske.
Društvo prijatelja muzeja u Županji, kao stalni oslonac Stjepanu Gruberu, činila je ona nekolicina domaćih ljudi (Franjo Lešić, Ivica Svirčević, Josip Lončarević, Josip Hudolin, Julije Popović, Mato Vujković, Ivica Bačoka, Ivan Balentović Beli, Josip Matasović, Miroslav Poljak, Stanko Juzbašić, Florijan Đaković, Ivan Galović, Emilija Romić, Mirko Lacković) koja se svesrdno angažirala tijekom osnivanja Muzeja u ljeto 1953. godine. Iako je Društvo bilo aktivno od lipnja 1953. godine, tek je 12. ožujka 1955. godine i formalno dobilo rješenje Narodnoga odbora općine Županja kojim su prihvaćena Pravila Društva i odobren rad. Stjepan Gruber bio je potpredsjednik i tajnik Društva prijatelja muzeja u Županji te u jednom muzejskom dokumentu navodi osnovne ciljeve djelovanja: «a) učvršćivanje društva i propaganda njegovog cilja među članovima i nečlanovima društva u Županji kao i na cijelom području bivšeg županjskog kotara; b) skupljanje historijskih i etnografskih predmeta za zbirku; c) održavanje sastanaka, predavanja, izložbi, grupna putovanja u svrhu upoznavanja drugih muzeja, dobrovoljni rad za muzej, izdavanje publikacija». Društvo je tada redovito imalo oko 30-40 članova. A iz zapisnika sa sjednice od 25. siječnja 1969. godine doznajemo da su tada u Društvu redovito djelovali: Stjepan Gruber, Karla Bušić-Jelić, Josip Hudolin, Krunoslav Tkalac, Vladimir Funtak, Magdalena Lončarević, Emilija Romić, Franjo Dragun, Ilija Lešić-Bartolov, Ivan Dretvić, Josip Šimunović. Treba još napomenuti da je u to vrijeme ostvarena vrlo dobra suradnja, kako Društva tako i Muzeja, s učenicima županjskoga kotara, posebice s onima organiziranima u Društvu geografa i historičara. U svakom slučaju, najplodnije razdoblje rada Društva prijatelja muzeja je ono od 1953. do 1970. godine dok je u njemu djelovao Stjepan Gruber. A koliko je, zaista, u to vrijeme Stjepan Gruber bio važan čimbenik ne samo na stručnom i muzeološkom planu, nego i kao svestran društveni djelatnik županjskoga kraja, najbolje se može ilustrirati činjenicom da je Muzej 6. studenoga 1965. godine posjetio tadašnji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito (GRUBER 1967d, 166; BAOTIĆ 1985, 4-5).