Zavičajni muzej Stjepan Gruber Županja

Etnografska zbirka Zavičajnoga muzeja Stjepana Grubera u Županji

Etnografska zbirka Zavičajnoga muzeja Stjepana Grubera u Županji jedan je od prvih Zbirki muzeja koja je osnovana paralelno s prvim danima postojanja Muzeja, još davnih pedesetih godina 20. stoljeća.

Prvi darovatelji i suradnici u sakupljanju etnološke građe bili su, uz osnivača našega Muzeja profesora Stjepana Grubera, članovi Društva  prijatelja muzeja u Županji. Oni ne samo da su  odigrali vrlo važnu ulogu  pri osnivanju naše muzejske ustanove već su od početka bili  potpora u smislu ukazivanja na važnost očuvanja  i prezentacije tradicijske baštine u muzejskim ustanovama. Primjerice u prosincu 1953. godine Društvo prijatelja muzeja u Županji i Stjepan Gruber izdaju „Proglas“ u kojemu se građani županjske Posavine pozivaju da daruju predmete za budući Muzej, gdje će „oni naći svoje sigurno i dostojno mjesto“. O tom, danas nezamislivom ozračju, najbolje govore riječi Stjepana Grubera u jednome muzejskome dokumentu: „Na kotarskim učiteljskim skupštinama, na frontovskim skupovima, putem ličnog kontakta, putem mjesnog razglasa, pomoću školske djece kao vrijednih suradnika muzeja, pa štampe, izloga, proglasa – krug muzejskih prijatelja širi se sve više ne samo u mjestu Županji, nego i u drugim mjestima županjskog kotara“. Dakako, potpora je stizala sa svih strana i od muzealaca poput tadašnjega direktora Gradskoga muzeja Vukovar Antuna Eugena Brlića koji je 21. prosinca 1953. godine održao predavanje „O očuvanju narodnih starina“ u Osmogodišnjoj školi Županja u kojoj je tada radio Stjepan Gruber Tijekom 1954. godine nastavljeno je s izrazitim animiranjem javnosti županjskoga kraja, održana su predavanja o značenju muzeja, povijesti Vojne krajine ili etnografskoj baštini. Predavanja su održale Danica Pinterović, Zdenka Lechner i Mira Malbaša iz Osijeka, Antun Bauer iz Zagreba, Josip Korda i Dionizije Švagelj iz Vinkovaca. U naredne tri godine djelovanja Muzeja zapravo do 5. studenoga 1956. godine  već je bilo oko 350 darovatelja Muzeja, a temeljem sačuvane  dokumentacije u Muzeju se može vidjeti da se na tadašnjem  popisu darovanih najveći dio odnosio upravo na etnografske predmete.  U nadolazećim godinama  ova zbirka se uvelike povećala,  kako zahvaljujući nastavku animiranja darovatelja iz županjskoga kraja tako i sistematskim otkupima etnografskih predmeta čiji je otkup dugi niz godina financirao  republički SIZ – za kulturu, a pri otkupu predmeta u pomoć su pozivani stručnjaci etnolozi, najviše Zdenka Lechner tada kustos Muzeja Slavonije Osijek.Prema dosadašnjim podatcima, u razdoblju od osnutka do 1991. godine u Muzeju su realizirana tri stalna postava.

Prvi stalni postav otvorenje 4.travnja1957. i obuhvaćao je prezentaciju svih zbirki koje su do tada formirane u Muzeju (arheološku, kulturno-povijesnu i etnološku). 

Drugi stalni postav otvoren je 2.studenoga 1976. Autor prvog postava je bio tadašnji ravnatelj i osnivač Muzeja u Županji, prof. Stjepan Gruber. Od godine 1971, nakon smrti prof. Grubera, dužnost v.d. ravnatelja Muzeja, nekoliko godina prije izbora redovnoga ravnatelja, obnašao je prof. Krunoslav Tkalac, tada umirovljeni profesor. Iste godine u Muzeju se upošljava i kustos povijesti i arheologije Ivan Jelić koji je nekoliko godina obavljao sve stručne poslove u Muzeju. Konačno, uz kustosa Ivana Jelića u Muzeju je 1973. imenovana nova ravnateljica, kustosica arheologije i etnologije Višnja Plemić. Dakle, jedan od njezinih prvih projekata bio je posao oko uređenja stalnoga postava. Prema usmenom kazivanju V. Plemić i I.Jelić, drugi stalni postav je na određeni način bio samo nadopuna prvom stalnom postavu. No, s obzirom da smo ipak u razgovoru saznali da su tada izvršili novo prostorno i likovno oblikovanje stalnoga postava, te da je postav nadopunjen mnoštvom novopristiglih etnološih predmeta, možemo ga s pravom smatrati drugim stalnim postavom. Dakle, autori drugog a stalnoga postava su kustos Ivan Jelić i tadašnja ravnateljica Višnja Plemić, a u tehničkoj izvedbi postava pomagao im je u međuvremenu uposleni pomoćni djelatnik Muzeja Antun Jelićkoj i danas radi na istim poslovima.

U razdoblju od 1980. do 1983. godine Muzej je zbog vrlo lošega stanja zgrade (prokišnjavanje, dotrajali podovi,vlagaisl.)prišaosanacijiprostora(“Čardaka”), dabiseubrzozatimzapočelepripremezanovi, cjelovitistalnipostav.

    U svezi s Etnografskom zbirkom dolaskom Višnje Plemićunaš Muzej, započela je aktivnija suradnja s kustosicom etnologinjom Muzeja Slavonije u Osijeku, Zdenkom Lechner. Muzej ju je i u predhodnom razdoblju, više puta konzultirao pri sustavnim otkupima etno materijala, inventari za čiji građe,a nerijetko je i sama sudjelovala u terenskim istraživanjimana područja županjske Posavine. Dakle, nakon sanacije muzejskih prostora prof. Višnja Plemić je, u suradnji s vanjskim suradnicima, pripremila koncepciju novoga stalnog postava. Izrada koncepcije stalnoga postava Etnološkoga odjela povjerena je prethodno spomenutoj prof. Zdenke Lechner, a novi postav svih odjela, time i etnografskoga, za javnost je opet otvoren 11. travnja1986.Taj postav ostaje u funkciji sve do1990. godine.

    Koncem osamdesetih godina odlazi prof. Višnja Plemić, a početkom1989. godine u Muzeju se upošljava etnologinja Janja Juzbašić. U ljeto 1990. godine, zbog opravdane sumnje u moguća ratna razaranja, prema Naputku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, osoblje Muzeja priprema svu vrjedniju građu, a time i tadašnji stalni postav, za izmještanje na sigurnije područje. Tako su se od 1991.godine svi predmeti iz bivšega postava i ostala građa čuvali na sigurnijim mjestima.

    Treba napomenuti da je u razdoblju od1991. do 1997. godine građa bila premještana na  tri lokacije. Tek nakon povratka predmeta 1997. godine, djelatnici Muzeja razmišljaju o novom stalnom postavu. No,kako su u ratnom razdoblju u zrazličita oštećenja građe oštećene i zgrade Muzeja, prvo se prišlo sanaciji muzejskih prostora te pripremanju građe. Od 1996. do 1997. godine Muzej provodi intenzivnu sanaciju prvoga, najvećeg i najznačajnijeg objekta Čardaka, a potom i zgrade “Agencije” koja je u posjed Muzeja došla 1977. godine. Ostala dva manja objekta, uz manje popravke na krovištima, samo su djelomično sanirana. U prostornom smislu, za uređenje stalno ga postava stvoreni su dobri uvjeti tek nakon 1998. godine, kada su muzejska zdanja Čardak i Agencija, ujedno i spomenici kulture, temeljito obnovljeni velikom potporom Ministarstva kulture, Vukovarsko-srijemske županije i Grada Županje.

    U Etnološkom odjelu zastupljen je raznovrstan inventar koji govori o tradicijskoj  duhovnoj i materijalnoj kulturi županjskoga kraja od sredine 19. stoljeća do novijega vremena. Posebice treba izdvojiti bogatstvo primjeraka tradicijskoga tekstila s više desetaka kompletnih narodnih nošnja iz gotovo svih naselja županjskoga kraja pa čak i šire. Vrlo je bogata i zbirka uporabnih i ukrasnih  predmeta od drva, željeza ili keramike koje su formirane u manje zbirke, a Muzej čuva i neke raritetne kabaste tradicijske predmete poput, zaprežnih kola za prijevoz hrastovih trupaca parizer, zatim naprave za proizvodnju soka ižimača ili kazana za pečenje rakije s keramičkim gornjim dijelom, kao i mnoštvo drugih  gotovo unikatnih predmeta koji su nastali u kućnoj radinosti ovoga kraja.  Nažalost,  neki od njih samo su povremeno izlagani u sklopu bivših stalnih postava, povremenih izložbi, a poneki uopće nikad nisu izlagani te se ljubomoro se čuvaju su našim depoima. U stalnom postavu Etnološkoga odjela danas je izloženo tristotinjak predmeta  s mnoštvom popratnih tekstova i fotografija koji govore o tradicijskom načinu života, a dana se stalni postav može pogledati i  putem suvremenih aplikacija i 3D prezentacije Stalnoga postava Etnologije kako bi se dobio  bolji uvid u raskoš i bogatstvo etnografskih predmeta sačuvanih u našem Muzeju, a dakako o svemu tome svjedoče i mnoge duge postavljene etnografske izložbe i popratne publikacije kojima  smo nastojali ovu zbirku čim više predstaviti javnosti.